Ako si sama,
dok se večer tiho svija,
nek ti misli k meni krenu,
Sjeti se tog zlatnog časa
kad je srce drhtaj skrilo,
kad je u ljubavi bez pitanja
među nama zaiskrilo.
Bila si sjajna poput zore,
a ja izgubljen u tvom smijehu,
kad si mi šaptala na uho
i dušu grijala u grijehu.
U tom času što sad tone
kao lahor niz obalu snova,
ostaješ meni uspomena
što nikad ne prestaje,
već se obnavlja iznova.