Mnogi misle da je samoća kazna,
i da je samac proklet čovjek,
al' da samo njihova duša sazna,
kako je samoća dobar lijek.
U samoći se duša puni,
počinje gledati drugačije na svijet,
ona otkriva nove stvari i čuda nova,
ona leti, leti, svoj duhovni let.
Misli se u samoći množe,
čovjek se tu stvara novi,
duša se čisti brže,
tu svako, al' svako postaje bolji.
Um postaje čišći i bolji,
tijelo snagu dobija novu,
čovjek se pokorava Božijoj volji,
osjeća kako ga nebeske trube zovu.
U tome trenutku prepunom emocija,
čovjek se iz pakla budi i diže,
gleda prema nebu, plavome i čistom,
i shvata da mu pomoć od Boga stiže.