Od primarnog značaja nije uništenje nuklearnog programa Irana, već unutrašnja destabilizacija zemlje i nasilna smjena, pa čak i uništenje "teokratske demokratije" kao oblika vlasti. Međutim, kada se jednom uđe u ratni sukob, ratna sreća često brzo ustupi mjesto ratnoj nesreći, a odluka o ulasku u rat ubrzo postane razlog za kajanje.
Ako zaista dođe do uništenja postrojenja za obogaćivanje uranijuma, nastat će radijacija koja će se širiti prema zakonitostima haotične dinamike. Time se, naravno, i drugima daje pravo da učine isto da upotrijebe nuklearnu ratnu mašinu u strateškim ili taktičkim vojnim dejstvima.