August 1995., sunce jos nije izaslo na brdovitom horizontu, ali je nebeska kapa osvijetlila... Cekam pored bukve, sa jos dvojicom, petnaest metara desno i dvadeset metara lijevo su jos po dvojica. Naredba je, da se krene preko doline od 300 m, nakon artiljerijske pripreme... A onda je krenulo, plotun za plotunom, Ozren je pred nama. S druge strane, suma se zabijelila od dima. Straha nema. Trcim preko livade, tamo su dva tijela, svi ostali su pobjegli. Brzo bjeze...