Tako lijep i privilegovan život da završi i je za dan žalosti. Šta se ima žaliti za nekim siromahom ili bolesnim djetetom, svakako je bolesno, život nikakakav, a još nema izgrađen autoritet. Žalimo kada pogine neki političar, lijep i lagodan život se ugasi, a koga briga za običnim smrtnikom. Ali neka, neka, svi smo Allahovi, njemu se vraćamo, pa ćemo ponijeti i to kako smo dijelili ljude. Ni sam Papa ne bi želio ovo.