Obucila sam se tako sto sam molila ljude u vecim stamparijama da me puste da gledam kako rade. Zatim sam radila u drugim firmama, gdje sam primljena za jednu poziciju, radila sve ostale poslove za koje su vidjeli da sam sposobna. Na kraju je doslo do toga da nemam ni pauze, da mi se uvijek neko dernja i iskaljuje svoje frustracije na meni. Rekla sam dosta, digla kredit, ulozila sve u sebe da otvorim malu radnjicu u kojoj sama radim. Grcam, al me bar niko ne maltretira.
Dvije godine poslujem, kako tako guram, al sam bar bila sretna i nasla razlog da ostanem u ovoj zemlji. I sada me tjerate da to sve bacim u vodu. Sav svoj trud, sate i sate dotezanja masina, marketinga, pronalazka klijenata i mukotrpnog rada. Sama sam sebe pokusala stituirati i opet ne moze. Samo zato sto su vam ljudi otisli iz zemlje, pa nemate od cega da placete penzionere . Svaka vam cast!