Zasto današnje haridžije koriste izjave Selefa?
Govornik: Šejh ´Abdul-Muhsin bin Nâsir el-´Ubejkân
Izvor: Časopis ”el-Medînah”, poglavlje ”er-Risâlah”, str. 6
Datum: 1427-02-17/2006-03-17
Pitanje:
Kada čitamo izjave Tekfîrî-omladine, vidimo da niko od njih ne citira Nedžda el-Harûrîa, Nâfi´a bin el-Azraka, Katarîa bin el-Fadža’ah ili et-Tarmâh bin Hakîma. Činjenica je da ih oni kritikuju kao što i vi to radite. Umjesto toga oni citiraju Muhammeda bin ´Abdil-Vehhâb, Ibn Tejmijju i Muhammeda bin Ibrâhîm. Njihove izjave i sudovi su ispunjeni njima. Oni nikada ne citiraju nekog od haridžija. Isto tako oni ne citiraju Hasana el-Bannâ, el-Mevdûdîa, Muhammeda ´Abduhu ili el-Afgânîa. Doduše ima mali broj citata Sejjida Kutba koji se ipak ne mogu porediti sa brojem citata od Ibn Tejmijje i Ibn-ul-Kajjima. Šta vi kažete o tome?
Odgovor:
Kada bi oni citirali Imâme Haridžija, niko ih ne bi slušao. Oni misle da slijede menhedž Selefa ali je mnogo onih koji namjeravaju dobro ali ga nikada ne postignu. Kako bi neuke uvjerili da oni stvarno slijede metodologiju Selefa, oni uzimaju izjave Imâma i izopače ih i tumače na način koji se poklapa sa njihovim teorijama. Ako razmislimo o izjavama ovih Imâma poput Ibn Tejmijje i Muhammeda bin ´Abdil-Vehhâba vidjećemo da su oni daleko od toga što ovi ljudi smatraju i misle. Vidimo kako šejh Muhammed bin ´Abdil-Vehhâb uvijek govori:
”Mi tekfirimo samo onoga koga Allâh, Vjerovjesnik (sallallahu alejhi ve sellem) ili suglasnost (Idžmâ’) tekfiri.”
Ovo je nama dovoljno. Ovo je njegova jasna izjava koja razjašnjava njegovo vjerovanje. Zatim dođu ovi ljudi i uzmu dio njegovog govora koji se može protumačiti na više načina. Primjer tome je fetva šejha Muhammeda bin Ibrâhîm koja jasno kaže da nije veliko nevjerstvo suditi ljudskim zakonima. Međutim postoji jedna druga fetva iz koje bi se moglo razumjeti da on tekfiri onoga ko sudi ljudskim zakonima.
Oni onda uzmu ovu nejasnu izjavu a napuštaju ono što je jasno i razumljivo. Ovi ljudi samo traže nejasne tekstove umjesto da tumače nejasne tekstove pomoću jasnih. Šerijatski princip kaže da se ono što je manje jasno u Allâhovoj Knjizi i Sunnetu Njegovog Vjerovjesnika (sallallahu alejhi ve sellem) tumači sa onim što je jasno.
Pored toga što su izjave Imâma jasne, oni traže ono što je nejasno a napuštaju ono što je jasno. Oni se oblače u odjeću Selefija a koračaju metodologijom Ihvanija i Haridžija, htjeli oni to ili ne, prihvatili oni to ili ne.
Znaš li ti, live82 da je ovaj Ubejkan lični savjetnik saudijskog diktatora i idiota, odanog sluge Amerike?
Mene bi lično bilo sramota postavljati njegove šuplje fetve o opasnosti od "tekfirovaca", tj. neprijatelja saudijskog režima.
Pokoravanje vladarima bez obzira da li su pravedni ili nepravedni
Okt 22nd, 2012 @ 08:17 e m › admin
↓ Leave a comment
Autor: (Ahmad bin Tejmijjah)
Izvor: Menhadž-us-Sunnah an-Nabavijjah 1/561
Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao da će postojati vladari koji neće ni vladati njegovom uputom niti slijediti njegov Sunnet i da će postojati ljudi sa šejtanskim srcima u ljudskim tijelima. Uprkos tome nam je naredio da slušamo i da se pokoravamo vladaru čak i ako bi ti on bičevao leđa i uzeo imovinu. Ovo dokazuje da je vladar kojem se mora pokoravati vladar koji ima vlast bez obzira da li je on pravedan ili nepravedan.
Pogled Selefa na ogovaranje vladara
Autor: Šejh ´Abdus-Selâm bin Berdžes Âl ´Abdilkerîm
Izvor: Mu´âmalat-ul-Hukkâm, str. 178-183
Ibn Ebî Šejbe prenosi da je Tâvûs rekao:
”Neko je spomenuo vođe u prisustvu Ibn ´Abbâsa kad ih jedan čovjek poče žestoko osuđivati. On postade toliko visok da pored Ka´be nisam vidio nikog višeg od njega. Tada sam čuo Ibn ´Abbâsa kako kaže: ”Nemoj sam sebe činiti iskušenjem nepravednima.” Tada je čovjek postao toliko nizak da pored Ka´be nisam vidio nikog nižeg od njega.” [1]
Ibn ´Abdilberr je prenio od Ebûd-Derdâ’ koji je rekao:
”Prvo licemjerstvo jedne osobe se nalazi u ogovaranju svog vođe.” [2]
El-Buhârî je prenio od Ebû Umâme koji je rekao:
”Ne ogovaraj el-Hadždžadža. On je tvoj vođa, ali nije moj.” [3]
To znači da je Ebû Umâme bio u Šamu dok je el-Hadždžadž bio u Iraku.
El-Buhârî je prenio od Ebû Džeme ed-Duba´î koji je rekao:
”Otišao sam u Mekku kada sam saznao da je Ka´ba spaljena. Počeo sam posjećivati Ibn ´Abbâsa sve dok me nije prepoznavao i osjećao se ugodno samnom. Jedne prilike sam ogovarao el-Hadždžadža u prisustvu Ibn ´Abbâsa. On tada reče:
”Nemoj biti šejtanov pomoćnik.”” [4]
Ibn Sa´d je prenio od Hilâla bin Ebî Humejda koji je rekao da je čuo ´Abdullâha bin ´Ukajmu kako kaže:
”Poslije ´Usmâna nikada više neću pomoći u ubistvu jednog halife.”
Rečeno je:
”Ebû Ma´bad! Zar si pomogao njegovo ubistvo?”
On je tada odgovorio:
”Ja smatram da je čovjek pomogao u njegovom ubistvu ukoliko spomene njegove loše osobine.” [5]
Hannâd je prenio od ez-Zibrikâna koji je rekao:
”Bio sam kod Ebû Vâ’ila – Šekîka bin Seleme – kada sam počeo klevetati el-Hadždžâdža i spominjati njegove loše strane. On je tada rekao:
”Ne govori loše o njemu! Šta ti znaš da li je on rekao: ‘Allâh! Oprosti mi!’ pa mu je zatim oprošteno?”
Ibn Ebî Dunjâ i Ebû Nu´ajm su prenijeli od Zâ’ida bin Kudâme koji je rekao:
”Pitao sam Mensûra bin el-Mu´tamira: ”Da li smijem govoriti loše o vladaru kada postim?” On je rekao: ”Ne.” Zatim sam pitao: ”Da li smijem govoriti loše o ehl-ul-ahvâ’?” On je rekao: ”Da.” [6]
Ibn ´Abdilberr je prenio da je Ebû Ishâk es-Sabî´î rekao:
”Nikada jedan narod nije ogovarao svog vođu a da nisu lišeni njegove dobrote.” [7]
Ibn Zandžûja je prenio od Ebû Midžlaza koji je rekao:
”Ogovaranje vođe je odsjecanje. Ne mislim na odsjecanje kose već vjere.” [8]
On je također prenio od Ebû Idrîsa el-Havlânîa koji je rekao:
”Upozoravam vas na ogovaranje vođa. Ogovoranje njih je odsjecanje. Ono odsjeca vjeru, ne kosu. Oni koji ogovaraju su gubitnici i najgori među najgorim.” [9]
U ovim i sličnim predajama se nalaze jasni i jaki dokazi da je strogo zabranjeno loše govoriti o vladarima i spominjati njihove grijehe.
Zato jedan musliman mora stati tamo gdje su i ovi ljudi stali. Oni su najbolji ljudi shodno svjedočenju najboljeg čovjeka, sallâllâhu ´alejhi ve sellem. Oni su sa znanjem stali tamo gdje su stali. Onaj ko se nađe ispod njih je nepotpun a onaj ko se nađe iznad njih izmoren. Onaj ko se suprostavlja ovoj selefijskoj metodologiji i slijedi svoju strast, njegovo srce je puno mržnje. Jer ogovaranje se suprostavlja savjetu vladaru.
Onaj ko misli da ogovaranje i ponižavanje vladara spada u Allâhovu, te´âlâ, vjeru ili jedan od načina osuđivanja zla ili nešto slično, je daleko odlutao i govorio neistinu o Allâhovoj vjeri. Činjenica je da se on suprostavio Kur’ânu i sunnetu i izjavama selefa.
Prema tome, obavezno je svakom onome ko poznaje ove jasne tekstove da osudi svakog onoga ko ogovara vladare. Ovo će raditi sa nadom za nagradom kod Allâha i kao savjet državljanima.
Ovo je postupak učenjaka i pobožnih; oni ne ogovaraju vođe i oni ljudima naređuju da ih ne ogovaraju. Na kraju svega, njihovo znanje čini da tako rade.
Učenjak Ibn Džemâ´ah je rekao kada je spomenuo neka od prava vladara:
”Da čovjek povrati ljude vladaru i da učini da ga zavole. To je dobro za ummet i doprinosi organiziranju vjerskih pitanja. Čovjek će ga također braniti riječima, djelima, imetkom, životom i familijom, tajno kao i otvoreno, skriveno kao i javno.” [10]
[1] El-Musannaf (15/75).
[2] Et-Tamhîd (21/287).
[3] Et-Târîkh el-Kebîr (7/18).
[4] Et-Târîkh el-Kebîr (8/104).
[5] et-Tabakât el-Kubrâ (6/115).
[6] es-Samt ve Âdeb-ul-Lisân; str. 145, i Hiljat-ul-Evlijâ’ (5/41).
[7] et-Tamhîd (21/287).
[8] Kitâb-ul-Emvâl (1/78).
[9] Ibid (1/80).
[10] Tahrîr-ul-Ahkâm; str. 64.