Moj babo je bio pripadnik Armije BIH, diverzantska četa 1. slavne brigade . Ćuti savijen u svoj svijet već 12 godina. Niti jedne riječi. Ponižavali su ga, govorili mu svašta dok sam ja bio dijete a on je svjedno ćutio i zanijemio pred svijetom koji ga je odbacio. Nema penzije, ni priznanja a doktori kažu ćutanje nije bolest. Bojim se onoliko koliko i želim, šta će biti kad progovori ? Bojim se da će nas njegova riječ sve pokositi.
Kad skontas koliko je ovaj tekst dubok... Svi mi cutimo. Sta ce tek biti kada svi progovorimo i u jedan glas kazemo "dosta je".
Ja cu uvjek glasno i jasno reći da sam bio pripadnik ARBiH. Prezivio sam rat, pa mogu i ovo. Ne cvjetaju ni meni ruže, ali nebojim se reći istine i borbe na PRAVOJ STRANI.
Prikaži sve komentare (68)