Moj babo je bio pripadnik Armije BIH, diverzantska četa 1. slavne brigade . Ćuti savijen u svoj svijet već 12 godina. Niti jedne riječi. Ponižavali su ga, govorili mu svašta dok sam ja bio dijete a on je svjedno ćutio i zanijemio pred svijetom koji ga je odbacio. Nema penzije, ni priznanja a doktori kažu ćutanje nije bolest. Bojim se onoliko koliko i želim, šta će biti kad progovori ? Bojim se da će nas njegova riječ sve pokositi.

Ako mladost ovako "rado" ide grobove, od Ukrajine do Palestine i Izraela - zašto zaboga mislite da ćete vi biti pošteđeni. Pa nas od rata dijeli samo oružje a namjera je tu , nama pred očima. Gledajući propadanje moga babe, nakon rata i njegove slave u ratu ne znam šta bih prije izabrao: poniženje u miru ili smrt u ratu. Nadam se da nećemo morati birati jer odluke donose nas a ne mi njih.

Ko je pažljivo promatrao stanje pandemije veoma lako je mogao uočiti totalitarni poredak prikriven birokratskim a ne ljudskim vezama od izuma socijalne distanca do dobrovoljno nedobrovoljne vakcinacije. Stanje pristanka u totalitarnim društvima je cilj svih ciljeva.

Ništa totalitarni um ne mrzi više od okupljanja stotina hiljada ljudi s nekom idejom suprotnom od medijski posredovanje. Ne mrze u EU Palestince već mogućnost da se oko ideje pravde okupu miliona ljudi a totalitarni um elita polazi od toga da ima totalno kontrolu nad ljudima proizvodnjom uzajamne biološke ovisnosti.

Spoznaj sebe, sjeti se da si smrtan i pronađite srednji put tj mjeru stvari.

Ljubav i dobrota su incidenti u svijetu pomračenog uma . Niko još nikad nije najavio eskalaciju duše jer ta brojna tijela koja se setaju okolo nikad nisu ni pomislila da su eskalacija duše a ne mehanički stroj . Stoljeća će proći a neće se sjetiti ni ko su ni šta su u vječnoj eskalaciji moci jednih da oduzmu život drugima.

Što je danas marginalno to je koliko sutra nužno i potrebno. Samo strpljenja gospodo radnici. Vrijeme stoji iza vas.

Čuo sam za Palestinu i Gazu ,čuo sam da je tamo patnja stanje duha ali pogledajte kako djevojčica skuplja lišće za herbarija. Ima nade samo se treba prisjetiti.

Moj je svijet od 4 čovjeka nije me briga za čovječanstvo niti za bilo koje Mi. Nije me briga za ratove niti pomirenja to nije dio mog svijeta i moje 4 ljudi uglavnom su oslobođeni zamjenice Mi . Jedem kad sam gladan, pijem kad sam zedan i mislim kad je to potrebno. Savršeno me nije briga za vas jer niste mi ništa kao ni ja vama.

Bojim se svršit ću na užetu. Meni je babo jedina važna osoba na planeti, čuvam ga i postojimo zajedno ko dvije biljke s trnjem ograđene bodljama , svaka u svom svijetu jer kad jedna ode odlazi i druga. Zaista, bojim se svršit ću na užetu. Svejedno mi je hoću li jesti hoće li biti ulje 1km ili 1000km i općenito sve mi svejedno. Ne, samo je pitanja vremena - završit ću na užetu.