Ti ljudi, ti Bosanci, su bili najmanje 50 godina ispred nas SADA, po mentalitetu i znanju, znaci da su bili nekih 100 godina ispred nas, a vjerovatno i vise. Znaci jedino sto nam ostaje da ih popljujemo, pa onda zaboravimo :) Ljudi moji, pa kada vidis samo kakva je to sila ljudi bila: Emerik Blum (treba li ista reci), Branko Mikulic (donio Olimpijadu u svoje Sarajevo kada nismo imali nista i vratio se da umre u svom gradu u ratu, na sahrani pod granatama bilo vise od 2000 ljudi)...
..., , gradonacelnik Ugljesa Uzelac (ko se ne sjeca onog mahanja zastavom), Sanda Dubravcic (prva zena ikada koja je otvorila olimpijadu)i toliko drugih. Do tada je jedino Olimpijada u Sarajevu zavrsila sa profitom, svi ostali su se zavili u crno. Manje of 20% troskova pripreme za Olimpijadu je dobijeno od drzave ili grada...
, sve ostalo je pokriveno od prihoda. Od 2500 ljudi koji su radili na Olimpijadi, vise od pola su radili besplatno, kao volonteri. A danas ne mozes naci Vucka kako treba u gradu...
Nije bilo snijega do noc prije i Izvrsni Komitet zaduzi ljude da prate prognozu, pa ako ne bude snijega dan prije otvaranja da se pomjere takmicenja za dan i da se pocne praviti umjetni snijeg. I onda padne veliki snijeg te noci, uoci otvaranja Olimpijade i onda opet, u pola noci, zasjeda Izvrsni Komitet da sve sto ima ide da cisti onoliki snijeg, da se "hvataju pahuljice u letu"...
1/3
Rodjen sam 2002, oceva porodica je iz Sarajeva, a ja sam grad tek poceo upoznavati "kako treba" pocetkom faxa, nakon korone. U odrastanju dosta sam cuo prica o tome kako je bilo u ratu, kako poslije, kako se zivjelo, ali naravno najvise o tom predratnom periodu. Zaista smo izgubili nesto neprocjenjivo.
2/3
Moja generacija, kao i mladje, pokusava vratiti taj duh pozitive, ali svakodnevno gledam kako nas razaraju alkohol, droga, i drugi poroci. Od starijih ocekujemo samo primjedbe zbog koristenja tehnike, a ne svacaju da to koristimo kao bijeg od stvarnosti.
3/3
Zelja da prozivim vase 80-te ce uvijek biti tu, ali sam spas u sadasnjosti pronasao u radu, ucenju, i sportu. Stariji ne zele da slusaju ovu temu, ali ako se ne pomogne mladima da nesto ostvarimo u ovoj drzavi, ocekujte da ce vlast preuzeti razmazeni sinovi politicara, jos gori od ovih koje mrzite. Ja volim ovu drzavu, ali za nju takvu u iducem ratu ne bih da ginem.
Nije mi bilo pravo da neki kazu da se nema razloga sjecati se Olimpijade, nije mi bila namjera kritikovati danasnje drustvo. Sve je poslo nadole jos od smrti Tita (mozda i ranije), a onda se desio tektonski poremecaj na kraju rata, kcerka Branka Mikulica je morala prodati sve porodicne umjetnine u bescijenje na Dobrinji poslije rada da se prehrani. Mislim da ide nabolje, ti svoj posao, radi na sebi koliko mozes i to je to, sta drugo moze covjek ciniti u ovakvim vremenima?