Od Verone do Budimpešte turisti za sreću trljaju kipove, a u Milanu se vrte na mozaiku.
Rim: Novčić preko lijevog ramena
Prema legendi, za povratak u Vječni grad treba stati leđima okrenut vodi i desnom rukom baciti novčić preko lijevog ramena, piše Boston Globe. Ritual vuče korijene iz drevne rimske legende, a popularan je postao nakon romantične komedije "Tri novčića u fontani" iz 1954. godine, navodi Aleteia.
Novac ne ostaje u fontani. U fontanu se godišnje baci blizu 1,5 miliona eura, odnosno otprilike 4.000 eura dnevno, a 2023. je bila rekordna godina za katoličku dobrotvornu organizaciju Caritas, koja je iz fontane prikupila oko 1,6 miliona eura, prenosi Wanted in Rome pozivajući se na list Il Messaggero. Caritas tim novcem finansira banku hrane, javnu kuhinju i socijalne projekte.
Milano: Peta na biku
U Galeriji Vittorio Emanuele II, trgovačkom prolazu iz 19. stoljeća u blizini milanske katedrale, na podu se nalazi mozaik bika, heraldičkog simbola Torina. Prema legendi, ko petu stavi na bikove testise i tri puta se okrene oko sebe, imat će sreće i jednog dana će se vratiti u Milano, piše Artnet.

To svakodnevno rade hiljade turista. Zbog stalnog okretanja na peti istrošile su se ružičaste pločice od kojih su napravljeni testisi, pa je nastao mali krater, saopćile su gradske vlasti, prenosi AFP. Mozaik je zato krajem maja ove godine ponovo obnovljen, samo devet godina nakon prethodne obnove.
Verona: Julijina desna dojka
U dvorištu Julijine kuće stoji bronzani kip Shakespeareove junakinje, a prema tradiciji, dodirivanje desne dojke kipa donosi sreću, navodi turistički portal Italia.it. Vjerovanje kaže da pomaže onima koji traže ljubav.

Tradicija nije stara koliko se misli. Datira tek iz ranih 1970-ih, kada je kip vajara Nerea Costantinija iz 1969. postavljen u dvorište, a 2014. je morao biti zamijenjen kopijom jer su hiljade dodira na nekim mjestima probile desnu dojku, piše Hyperallergic. Original se danas čuva u muzeju, a ni kopija nije pošteđena: prema pisanju portala Finestre sull'Arte, dodiri su na dojci i desnoj ruci za samo deset godina napravili rupice veličine nekoliko milimetara, navodno zbog kiselosti znoja s ruku turista.
Prag: Sveti Ivan Nepomuk na Karlovom mostu
Najsjajniji dio Karlovog mosta je postolje kipa svetog Ivana Nepomuka. Nepomuk je mučen do smrti po nalogu kralja Vaclava IV 1393. godine jer je odbio otkriti grijehe kraljice koje je čuo na ispovijedi, a njegovo tijelo je s Karlovog mosta bačeno u rijeku.

Vjeruje se da dodirivanje uglačanih bronzanih prikaza tog događaja na postolju kipa donosi sreću i osigurava povratak u Prag, piše AP.
Nekoliko koraka dalje postoji i drugo mjesto za dodirivanje. Na ogradi mosta je križ s pet zvijezda koji označava mjesto gdje je bačen u Vltavu, a i on se dodiruje lijevom rukom za sreću.
Firenca: Njuška bronzanog vepra
U lođi tržnice Mercato Nuovo stoji Porcellino, odnosno "prasence", kako su Firentinci nazvali bronzanog vepra. Kip je izradio Pietro Tacca, a u Firenci stoji otprilike od 1633. godine.

Prema Wikipediji, posjetioci vepru stavljaju novčić u otvorena usta, s namjerom da propadne kroz rešetku ispod, što donosi sreću, a trljaju mu njušku da bi se vratili u Firencu. Tu je tradiciju zabilježio još škotski pisac Tobias Smollett 1766. godine. Zbog toga je njuška uvijek uglačana do sjaja, dok je ostatak kipa tamne boje. Na mjestu originala danas stoji kopija, a Taccin original čuva se u muzeju Bardini.
Brisel: Ruka Everarda t'Serclaesa
Nadomak trga Grand-Place, u ulici Rue Charles Buls, nalazi se bronzani kip Everarda t'Serclaesa u ležećem položaju. T'Serclaes je za Brisel važna historijska ličnost jer je 1356. predvodio oslobađanje grada od Flamanaca, a turisti mu redovno trljaju ruku kako bi se jednog dana ponovo vratili u Brisel, piše Fred Holidays.

Iako je kip danas uglačan od dodira, vjerovanje da trljanje donosi sreću prilično je novijeg datuma, navodi Lonely Planet.
Budimpešta: Pero Anonimusa
U budimpeštanskom Gradskom parku, nasuprot dvorca Vajdahunyad, sjedi bronzani kip čovjeka s kapuljačom, bez vidljivog lica. Prikazuje nepoznatog srednjovjekovnog hroničara s dvora kralja Bele III, a izradio ga je vajar Miklos Ligeti 1903. godine.

Vjeruje se da trljanje vrha pera koje drži u ruci donosi sreću, a kipu dolaze i pisci koji su ostali bez inspiracije. Zbog toga je vrh pera, od godina dodirivanja, uglačan do sjaja, piše Questo.