Tada su nas majke slale da branimo svoje i kad se neko ne vrati barem su znale za šta su poginuli. Mi danas svoju djecu šaljemo na izlazak, da sjedu sa curama, drugovima... da pojedu slatkiše ako iko može to shvatiti, i doživimo da se neki ne vrate. Kad bolje razmislim, naša djeca imaju puno gore i krvoločnije protivnike nego što smo mi imali. Nismo toga ni svjesni. Još traže da se brane sa slobode. Demokratijo dabogda se ugasila gdje god da te ima.