Tri i pol godine smo jeli makarone i konzerve nikakvog kavliteta. Djeca tri i pol godine nisu vidjela jabuku. U prosjeku svaki stanovnik Sarajeva je bio lakši za dvadeset kilograma. Bio sam kost i koža. Smrzavali se i kupali sa pet litara iz karnistera. U Ist. Mostaru i Goraždu je bilo i gore. Ovo pišem zbog ovih što su rodjeni poslije rata pa misle da se nikada ništa strašnije nije dešavalo od Gaze. Dešavalo se samo vi niste okusili.
Artemis…. samo si djelimično u pravu. Itekako se ratovi razlikuju. Čak i kod nas nisu svi jednako iskusili rat. Na primjer, u Visokom je bilo mnogo mirnije, a lakse se dolazilo i do hrane.
kuLeee… tvoje pitanje proizilazi vjerovatno iz neznanja. Ja govorim o prostoru od Hladivoda do Stupa u Sarajevu. Mi smo na tom prostoru bili opkoljeni i granatirani i ubijani. Neko je živio u svojoj kući i u bašti imao stablo jabuke, ali to su bile njegove jabuke. Moja djeca su bila u zgradi i nisu vidjela ni jabuke, ni šljive, ni trešnje, ni paprike, ni paradaiz pune tri i pol godine. Kontaš sad?