Percepcija Aleksandra Hemona moze biti ovakva, ili onakva. Medjutim s aspekta uspjesnosti ovog, relativno jos uvijek mladog covjeka, tesko je reci bilo sto kontra njega....U ratu ( ovo je za "wunderkind" generaciju, koja neargumentirano i ad hok daje sebi za pravo da neke stvari posmatra iskljucivo kao crne i bijele) skupa s rahmetli Karimom Zaimovicem, Semezdinom Mehmedinovicem, Ivanom Lovrenovicem i Senadom Pecaninom, pise tada za "Dane" ( sada su to "BH Dani"), i po meni je to bio tada svjetionik i bastion slobodnog novinarstva. Pricati o Hemonu iz diskursa nacionalne pripadnosti je potpuno deplasirano. Covjek je pocetkom rata otisao u USA, potpuno individualno se etablirao, te napravio zavidnu karijeru (posebno u domenu kratkih prica i eseja). Njegovo pominjanje sigurnosno -bezbjedonosnih sluzbi, vjerojatno se moze shvatiti kao blago priklanjanje americkoj percepciji ex Yu, kao takve, te hajde da kazemo mozda je tu malo i pretjerao. Sve ostalo je 90% ispravno skenirano.....