Komentar
Ipak, Petar Kočić je taj zbog kojeg sam ovdje, pisao je i poeziju, a ljubavi nikada dosta nije... Spustivši glavu na moje grudi, Plakala ti si, nevino čedo, A tvoje nežne i bujne vlasi, Skrivahu lice turobno, bledo. I ja sam plak'o, gledeći tebe, I bujni potok suza je tek'o, Ali sam ipak presrećan bio, Jer ljubav sam za ljubav stek'o. A ovi sa slike, kao i mi, smo prolazni...
Pored poezije Petar Kočić se aktivno bavio i političkim radom. Incident, koji je doveo do Kočićevog isključenja iz Sarajevske gimnazije, odigrao se u hotelu Carigrad 8. aprila 1895. Kočić je u hotel pozvao nekoliko bližih drugova kako bi ih počastio, te je tražio od romskog orkestra da mu sviraju pesmu Onamo, ’namo!, srpsku patriotsku pesmu iz Crne Gore čije je stihove napisao knez Nikola I Petrović.
Treba nam zborova i pomena na velikane potekle sa ovog podneblja, pjesnika, pisaca i najvažnije posjetilaca, jer čovjek se formira dok je živ, nema tu starosnih granica.
PRIKAŽI ODGOVORE (2)
Prikaži sve komentare (142)