Prošeta sjećanjem u meni jedan august.
Zastane
u nekada našoj ulici,
čekajući
da naiđeš
sa osmijehom djevojčice.
Osmijehom
koji je ispravljao svaku boru na mome čelu.
Odnosio brige.
Skidao teret života nakvašen suzama,
ostavljajući ga da se osuši,
da bi sutra,
bio lakši.