Pretpostavka nam je ista, to da u tim starim knjigama i mudrosti i ludosti, ali mislim da nam je zaključak malo različit, imam osjećaj da ti i dalje insistiraš na zadržavanju religije zbog tih mudrosti koje se vezuju za njih, dok ja mislim da je ljudska dobrota univerzalna, i da niti jednom čovjeku ne bi trebala neka stara knjiga da bi znao da je pogrešno ubiti drugog čovjeka, ili nepravedno uzeti njegovu imovinu. To znaju i u najudaljenijim civilizacijama gdje nikada nisu vidjeli ni Bibliju ni Kur'an, jer ljudsko društvo ne bi ni opstalo da nije uređenja života, altruizma i povjerenja. Što se tiče Japana, malo znam o tome, moje mišljenje je da tamo monoteizam nije uspio (donekle, jer tamo ima nešto hrišćanstva) jer je zbog izoliranosti došao relativno kasno, a takođe Japanci su dosta vezani za svoju tradiciju čiji je dio i šintoizam, pa ih je teško pomjeriti u drugi sistem vjerovanja. Ovo je samo mišljenje, ne i tvrdnja jer nisam dobro upoznat s Japanom.