Abrhamske religije su kancer čovječanstva. Zanimljivo da su svi poslanici ili proroci bili sa bliskog istoka iz naroda kome se bog otkrio, da je Bog imao svoju omiljenu etnicku skupinu, da je mrzio rivalske narode te etnicke skupine. Uništilo je anticku kulturu,zaustavilo razvoj evrope na 1000 godina. Po šerijatu i dan danas moze legitimno imati robove,ženiti djevojčice,ubiti onog ko napusti kancer civilizacije itd.
u smrtnom času, kada ti duša dođe do grla, a ti je probaj vratiti nazad. Da budeš siguran, da li si bio u pravu kad si mislio da su Boga izmislili, da li si bio u pravu kad si mislio da o svemu odlučuje slučajnost i da si samo ti gospodar svog života i smjera svoje pameti. Tada ćeš sigurno saznati da li si i koliko bio pravu. Upamti...kad duša do grla dođe.
BillyNijeKid…. Komentar ti je dug, a ništa nisi rekao. Religije opstaju na strahu čovjeka od smrti. Kolijevka religije je ljudski grob. Nikava duša ne dolazi do grla nego ti srce prestane pumpati kisik i to je kraj.
Tvoj mozak je kancerogen jer si indoktriniran korporativnim medijima i nisi u stanju da pronikneš istinu da je kapitalistička pohlepa kancer čovječanstva. Bilo je 124 000 poslanika poslanih čovječanstvu(Quran17:15 A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!), tako je moguća pretpostavka da je Budha Božiji poslanik,
, i u vedasu knjizi hidusa je Bog jedan i hindusi vjeruju u jednog Boga samo smatraju da nisu čisti da komuniciraju sa njim direktno nego preko drugih božanstava. Činjenica je da je islam bio nosilac nauke i glavna zasluga renesanse u Evropi
Apstazija nije kažnjiva smrću. U hadiskoj zbirci Bukhari se nalazi rasprava Poslanika a.s sa Kurejš i dogovor je ovakav ako ljudi u državi koju su osnovali muslimani postanu nemuslimani onda ih pošaljite državi koju su organizivali skupina Kurejš plemena,
Drugi dokaz je da je Poslanik dao listu munafika čovjeku pod imenom Hudeifa, prema islamu munafici nisu muslimani jer licemjeri će prema Kuranu biti u najdubljem Dženemu, a nisu ih ubili referenca u videu https://www.youtube.com/watch?v=O9xMR-TbQAo od 15-17 minute
Svaka dublja historijska rasprava o 1 i 2 svjetskom ratu koja ima ikakvu podršku i kredibilitet se svede na to da je to rat vođen takmičenjem vodećih imperialnih ciljeva kapitalitičkih klasa u Britaniji,Njemačkoj, USA, u Rusiji, dakle kapitalizam je bio sistem koji je vodio rat, iako je bilo elemenata drugih sistema u tima zemljama u to vrijeme,
1. Sv rat je ubio 10 miliona ljudi, u 2sv ratu su svi učesnici sa izuzetkom Sovjetskog Saveza su bili kapitalističke zemlje, fašitička Njemačka je bila kapitalistička zemlja, svi vodeći kapitalisti u Njemačkoj su bili visokorangirani u naci vladi, ateisti komunistički Mao, Staljin
Nijedna institucija robovlasništva u historiji nije bila tako okrutna kao transatlantska pod okriljem liberalizma. Ljudi su umirali zavezani u pretrpanim brodovima u kojima su bili prinuđeni da deficiraju. Dovedu čovjeka snažnog dvometraša od 20 godina u polja i izrabe ga i umre za godinu dana. Toliko je ajeta u Kuranu ako učiniš ovaj grijeh oslobodi roba, 90:12 “A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? - roba ropstva osloboditi”.
Da su sve robove odmah oslobodili imali bi ekonomski problem u društvu, jer ti robovi nisu imali gdje živjeti i raditi. U društvima bez striktura civilizacije zaštita za čovjekov život je značila garancije plemena za njega, tako da su robovi imali zaštitu vlasnika. U kuranu i hadisia stoji oblači ih kako sebe oblačiš, hrani kako sebe hraniš, ako ga udariš moraš ga oslobodit. Rob ima pravo prema islamu tražit da se otkupi sa određenom količinom posla odrađenog
Sve do 19 stoljeća je bilo normalno da se ljudi zaručuju prije zrelosti i prije rođenja jer su učvrćivali plemenske veze, svi su to radili pagani, jevreji, kršćani, uzmi bilo koju knjigu koja se bavi društvima prije 19 stoljeća, jer je životni vijek ljudi bio nizak i do 30 godina, ljudi su postajali zreli već sa 7 godina, i išli harvestirat hranu, nije bilo obrazovanja,
a Aiša je već bila zaručena prije pa su te zaruke prekinute što znači da je bila zrela prema njihovim standardima, a hadisi idu da se udala od 6-19 godine jer nisu imali način računanja vremena nego se vrijeme računalo prema velikim događajima pa se zato ne može sa sigurnišću tvrdit godine
U 7 stoljeću u Arabiji se osoba smatrala odraslom(punoljetnom) početkom puberteta, ovo je bio slučaj i u Evropi, pet stoljeća nakon Muhamedova vjenčanja s Aišom, 33-godišnji engleski kralj John oženio je 12-godišnju Isabellu od Angoulêma. Kralj Richard II je imao 29 godina kada je oženio Eleanor kćerku kralja Francuske koja je imala 8 godina.
okolnosti su ih tjerale da bude jako rano zrele osobe, koje već sa 7 godina idu na polja i harvestiraju hranu, rade teške poslove da bi obezbjedili egzistenciju, da prehrane sebe i porodicu, nema škola, obrazovanja, živjeli su u plemenima bez civilizacijiskih ustava i zakona, socijalana dinamika, struktura društva, nivo zrelosti, dobri odnosi između plemena su se ustavnovljavali i učvrćavali međusobnom ženidbom,
odnosno odgovornost osobe se distribuirala kroz mrežu familija, i to čak i prije rođenja, to se ponegdje i danas radi odatle „oženio se u familiju“, jer se povežu porodice, a to je značilo i plemena, a što je značilo zaštitu i sigurnost. Ajšin savez bi tako učvrstio Muhamedovo dugogodišnje prijateljstvo sa njenim ocem, Abu Bekrom.
Arthur Siccan What’s Wrong in America: A Look at Troublesome Issues in Our Country, citat iz ove knjige: Tradicionalno, širom svijeta, starost pristanka za seksualno sjedinjenje bila je stvar odluke porodice ili plemenski običaj. U većini slučajeva to se poklopilo sa znakovima puberteta, menstruacijom za ženu i stidnim dlakama za muškarca.
Sir Edward Coke u Engleskoj u 17. stoljeću jasno je stavio do znanja da je brak djevojčica mlađih od 12 godina normalan, a dob u kojoj je djevojka koja je bila supruga podobna za miraz od svog muža bila je 9. Američke kolonije slijedile su englesku tradiciju , a zakon je više bio vodič. Na primjer, Mary Hathaway iz Virdžinije, imala je samo 9 godina kada se udala za Williama Williamsa. Portugal, Španija, Danska i švajcarski kanoni prvobitno su
su odredili starost pristanka na 10-12 godina, a zatim su ga u drugoj polovini 19. veka podigli na između 13 i 16 godina. Istorijski gledano, engleski opšti zakon postavljao je starosnu granicu za pristanak u rasponu od 10-12 godina. U Sjedinjenim Državama, do 1880-ih, većina država je postavila dob za pristanak na 10-12 godina, a u jednoj državi Delaware, starost pristanka bila je samo 7.
Društveni i rezultirajući pravni stavovi prema odgovarajućoj dobi pristanka su se u modernom vremenu povećali. Na primjer, dok su starosti od 10 do 13 godina bile tipično prihvatljive u zapadnim zemljama sredinom 19. stoljeća, kraj 19. stoljeća i početak 20. stoljeća obilježene su promjenama. Vjerujem da mnogi naši trenutni običaji proizlaze iz nespremnosti da našoj djeci dozvolimo mentalno sazrijevanje jednako brzo kao i naše tijelo.
U svojoj knjizi The Emphatic civilization (Penguin, NY, 200) Jeremy Rifkin ističe da se koncept adolescencije pojavio tek u posljednjoj deceniji devetnaestog vijeka i prve tri decenije dvadesetog vijeka. Društvo je počelo razmišljati o djetinjstvu koje se proteže izvan puberteta, u kasnije tinejdžerske godine. Prije toga se smatralo da su djeca sa početkom puberteta prešla u zrelo doba.
William Blackstone Blackstone's Commentaries on the Laws of England 1867, prema ovom zakonu je legalno da čovjek od 40, 50, 60 godina oženi 7-godišnju djevojčicu, njegovi komentari postali su autoritativni pogled na englesko pravo, a mnogi se njegovi komentari i dalje koriste za razumijevanje nekih dijelova engleskog zakona
1867. je prije 150 godina na str. 110. Žena, također, u dobi od sedam godina, može biti zaručena ili se udati; sa devet ima pravo na miraz; sa dvanaest je u godinama zrelosti i može pristati ili se ne složiti s brakom.
Kuran je jasan da je mentalna i fizička zrelost potreban za brak, al u nekim džunglama amazona i srednjem i prahistorijikom vijeku, ljudi su jako rano postajali zreli i kada nema obrazovanja i školovanja i sličnih struktura u društvu, i kako je životni vijek ljudi bio jako mali, Islam uzimajući
uzimajući ovo u obzir ne stavlja teret i otežavanje tim ljudima da čekaju do 18 godine da stupaju u brak, tako da je Islam rješava problem svake mogućnosti i praktičnosti postavljajući minimalni broj godina i vrijeme za ženidbu početkom puberteta ali i mentalnom i fizičkom spremnošću.
Naša socijalna dinamika životnog vijeka, stepena obrazovanja, niskog stepena zrelosti su postavili godine ženidbe visočije, i prema islamu dozvoljena je ženidba početkom puberteta, ali i kada su osobe mentalno i emocionalno zrele, i plus žena u islamu ima pravo da pristane na udaju, a ima pravo i da odbije.
Žena se žalila poslaniku da je otac na silu oženio i poslanik je poništio taj brak. Brak na silu bez pristanka žene je invalidan u Islamu, da ne kažem da se žena ima pravo razvest od muža pa čak i da se radi o tome da nije zadovoljana seksualnim životom, što je bio slučaj jedne žene za vrijeme poslanika.
Ne možeš primjenjivat retroaktivno naše norme i standarde, koje su drugačiji zbog stepena zrelosti, obrazovanja, životnog vijeka, na srednji vijek i osuđivat ljude, to se zove anakronizam i to je nepravedno prema tim ljudima.
U njhovoj kulturi i tradiciji je jednostavno bilo prihvaćeno da budu zaručeni prije rođenja il po rođenju, u njihovoj kulturi to je bio način ženidbe i udaje. Jako je teško sudit o tome kakve su okolnosti bile u 7 stoljeću osim ako se ne prostudira 7 stoljeće, odnosno srednji vijek iz kojeg se takav
način zaručivanja nerijetko starijih ljudi sa mlađim ženama prenio sve do 19 stoljeća, to je bila norma sve do prije 19-tog stoljeća, ako sudimo prema 21 stoljeću i retrospektivno primjenimo današnje norme to se zove zabluda prezentizma.
