Zakon 3. Puni kompleksa proizašlih iz mentalne i fizičke inferiornosti, nesposobni da obuzdaju svoj pokvarenluk kao logičnu posljedicu toga, pravdaju to nekim, tobože sarajevskim duhom, a koji nije ništa drugo nego pokriće i alibi za provincijalni duh, osrednjost (najblaže rečeno) i primitivizam. Samo se u Sarajevu moglo desiti da se jednom Ivi Andricu dobacuje sa nipodaštavanjem u stilu "Halo, pisac, napiše li se šta", a što je tipičan primjer gore navedenog. Da nije riječ o čak i simpatičnom nepriznavanju autoriteta i nepoštivanju veličine pokazalo je vrijeme. Tu se radi o zlobi, nepatvorenoj zlobi. U Sarajevu se, jadni, i danas dan ponose time i takve i slične gestove navode kao primjer tzv. "sarajevskog duha". "Sarajevske raje". Ne kaže se džaba "čega se pametan stidi budala se ponosi"