Nama životi prodjose u prepucavanju i brojanju krvnih zrnaca. Sve se svodi na naše i njihove, nemamo čestite fabrike, zdravstvo u kolapsu, imamo par kilometara autoputeva koje gradimo decenijama, sela i oranice puste, sport se sveo na povremene bljeskove pojedinaca o kojima niko ne vodi računa, kultura ne postoji, korupcija i nepotizam cvjetaju... Moglo bi se nabrajati do prekosutra. Zato ne ostajte ovdje, jer sunce tudjega neba grije kao i ovo ovdje, jedan je život i nema popravnog.