Daleko najomiljenije izletište svih Sarajlija i Sarajki. Uvijek ga se sjećam po lijepim stvarima iz djetinjstva, a sad me vala mlo strah da vodim dijete na sankanje gore. Uvijek pomislim da kakva mina može da "zaluta". Svaka čast organizatorima i nadam se da ćemo opet imati priliku i voziti se žičarom. Ovako se (koliko-toliko) vraća duh ZOI 84, konkretnim organizacijama, a ne kojekavim sjednicma i sastancima sa fotografijama na zidu video arhivom.