Konstantno naređivanje i kvocanje djetetu stvara osjecaj da nije dovoljno dobro, pametno i sposobno i da nista ne radi kako treba. Ne treba previse ocekivati od svog djeteta, jer ne mora po defaultu biti posebno jer je moje. Iskompleksirana i sebicna osoba ne moze biti dobar roditelj, zapravo ne moze biti nista. A prosto je stravicno koliko bolji start imaju djeca sa dobrim roditeljima, i tuzno koliko treba da se prevaziđu neke traume kao posljedica loseg odgoja, za koje dijete nije ni krivo ni duzno.