Zapita se čovek šta je smisao života. Ako Boga nema i ako nema života nakon smrti - onda je stvarno sve besmisleno i ova tragedija je užasna i krvavo prosta ilustracija te činjenice. Poljubiš ženu i decu, skineš se, obučeš pidžamu, legneš u krevet da spavaš, posle nedelju dana te napokon otkopaju ispod naslaga od 6 spratova, telo stave u crnu kesu i zakopaju ga sa telima komšija. Nemam reči - jer nema smisla.
Pa nazalost nema smisla. Vjerovanje u zagrobni zivot i duhove se razvio iz snova o preminulim, a bog(ovi) da se objasne prirodni fenomeni (ukljucujuci i zemljotrese) i da smisao besmislu (a cesto i surovoj okrutnosti) ljudskog postojanja. Upravo zato pravdu i poboljsanje zivotnih uvjeta moramo traziti na ovom svijetu i za naseg zivota.
Razumijem ja dilemu itekako dobro, ali zapravo imas dvije opcije - ili strik oko vrata, ili u ovom kratkom postojanju pridodati kakav takav smisao, makar na subjektivnoj individualnoj razini. Vjerovanje u pogrebni zivot je isto podkategorija ovog potonjeg, ali ja preferiram vec navedeno tumacenje koje spada pod istu opciju.
Čovek može svašta, ali ne može da nađe smisao besmislenim pojavama. Auto bez točkova i sto sa dve nogare su auto bez točkova i sto sa dve nogare. Besmisleni su, a ti ih farbaj u koju god hoćeš boju. Tvoja stvar.