"A i jeste mi neka zemlja za poželjeti živjeti." Mislim da iz NAŠE pozicije, ako slučajno pišeš iz Bosne, nemaš pravo ovo govoriti NITI ZA JEDNU JEDINU zemlju na svijetu. Da ne moram tegliti familiju sa sobom, sutra bih se pokupio i Nigeriju, Nepal, Južnu Afriku, Ganu, Cejlon, bilo gdje, BILO GDJE, i odrekao se i ovog pasoša, i prošlosti, i djetinjstva pod granatama i studiranja s neizvjesnošću zaposlenja, i roditelja koji umiru od raka a da ih doktor ne prima na CUM-u, i umiljatih pasa lutalica koji mi zamalo da rastrgaju djevojčicu, a barabe me napadaju što sam ih par tresnuo štapom, i bacanja smeća pod rpozor, i gužve i oznojenih smrdljivih u tramcvaju - bio sam kod rođaka mjesec dana u amsterdamu, i on priča da nije NAJBOLJE, ali MI i ONI smo ne sa dva različita kontinenta, Bosna NE EGZISTIRA u istom univerzumu sa civilizovanim svijetom