Ja kada sam isao u skolu, pjesacio sam 28 kilometara dnevno. Lose odjeven i obuven [skoro nikako], ali pjevalo se, i nekako bilo zadvoljno. Bavio sam se svakim radom, da bi nesto zaradio. Nakon osnovne nisam bio u mogucnosti za daljnje skolovanje. Zaposlio sam se u rudnik, da bi pomogao ocu. Uto vrijeme nisam imao ni tv, nista izuzev teskog rada. Tesko je bilo. Sta hocu reci. BIO sam najzdravi najaci i snalazniji nego ijedan moj vrsnjak ili stariji od mene. Rekao bi ovom decku, posto dobro razumim kako mu je. Bice od njega covjeka i napredka, Ja vjerujem da mu to i roditelji savjetuju. Kad odraste svatice i ponosice se svojim djetinstvom. Zaom je sto nema bar jednog druga sa sobom da nije sam, Zelio bi da mu se ocu dodjeli traktor, jer je i zasluzio za svoje opredjeljenje. Usvakom slucaju zelim sve najljepse decku i da uspije. Nakon moga djetinstva sa iskustvom sada zivim vrlo dobro. Ipak bi pomogao ovom decku ali kako.Molio bi novinare kad pisu ovakve sl. da omoguce neki pristup osobi