Prvo da se bezuslovno zahvalim ovoj djecici jer sam i ja mama jednog osmogodisnjaka koji pohadja skolu Mjedenica.Ali ovim komentarom zelim da promjenim svijest kod ljudi svih generacija o ovoj nasoj djeci.Bitii dijete sa posebnim potrebama nije uvijek jednako biti osoba u socijalnoj potrebi.Mom djecaku i drugim njegovim drugarima je znacajnije da recimo djeca iz ovih skola koja su provodila ovu akciju, posjete ove nase skolice i udruzenja i pokusaju ih upoznati i razumjeti kroz druzenje i igru.Tako mozemo smanjiti diskriminaciju ove socijalne skupine stanovnistva i frustraciju i kod nas roditelja i nase djece zato sto smo na neki nacin drugaciji od tipicne djece i tipicnih roditelja.Vase vrijeme,polovne igracke didaktickog karaktera,bojice mnogo bi nam vise znacile. Takođe,zelim vas pozvati da stanete u redove svojih vrsnjaka i da nam pomognete u borbi za apdejt specijalnog školskog sisteme kako bi ova djecica koliko toliko bila osposobljena za samostalno vođenje života. P.Nađa