Iza svakog šaltera državnih službi sjedi poneka tet(kic)a koju ste, baš u trenutku svoga najljubaznijeg obraćanja kojeg možete smisliti, prekinuli u nekoj njenoj zanimaciji (gledanju unaprijed epizoda omiljene serije na internetu, dopisivanju na fejsu, gledanju slika sa kćerkinog vjenčanja...) na inače dosadnom poslu. Ona, još dok niste ni izrekli svoju rečenicu, zna da vam nešto fali i zna da ama baš nikako ne možete odmah to završiti kod nje. Onako, koma-ofrlje, začas vam nađe mahanu na nekom papiru i lijepo vas uputi da dođete sutra. Kao što se dijete šalje u prodavnicu po mlijeko i hljeb.\"