Sto se mene tice mozes i Đoku da probas, ko zna, mozda se i tu pronadjes. Anyway, uvijek mi je bilo fascinantno kako se srbadija koja se, navodno, gnusa turske okupacije, slijepo drzi turske terminologije oko bureka. Nije krv voda, rekli bi neki.
Sećam se, nekada davno, šetam nepoznatim krajem Chicaga, nostalgija me već sad ozbiljno "radi", kad, nekim čudom se stvori izlog sa natpisom "Pekara Bela Rada ". Utrčavam, kao u magnovenju, pozdravljam sa" dobar dan", "oooo, dobar dan, zemljače", odgovaraju... Nakon standardne priče, pitam imaju li burek sa sirom. " kako da ne", odgovaraju...
Nakon standardne priče, pitam imaju li burek sa sirom. " kako da ne", odgovaraju... Da ćete mi 300 grama, i jogurt. "Nažalost, nema jogurta. Samo kiselo mleko". Izvinjavam se i izlazim. Ako sam već toliko čekao i maštao o bureku (sa sirom) i jogurtom, čekaću još 15 dana dok stignem kući. Nema kompromisa sa takvim stvarima