Ravnodušan ko nebo plavo. Sto se danas smije sutra će oplakati i obratno. Jedina kuća kojoj se većina vrati je brutalna realnost neki u bjezanju pretjeraju i nikad se ne vrate. Meni ih je zao kao gnua sto ga rastrga čopor lavova jer je kasnio u prelasku rijeke. Samo ravnodušnost s one strane dobra i zla. Ja razvodom struju, kad bi gazda znao koliko uživam u tome ne bi me ni plaćao.