Nista, kraj Vrbasa il Sane negdje, u dobar vrbovit il brezovit cosak, gdje onaj rijecni kotlinski vjetric prosusti kroz lisce i pokupi sa sobom hladni sum i tok rijeke, i rashladi te svud po tijelu, i mislima. Al prvo se malo brcnes, okupas naravno, u rashladjujicim intervalima. Mozes i zabaciti koji put, usput, u hladu.
A predvecer i po noci ga bas ono rashladi i jos se popne i dalje iznad rijeke, uz dolinu, dok sjedis kraj kuce, i slusas i gledas taj lagan zubor i sum rijeke, vjetra i lisca, kako trepere zajedno, tandemski. E ako nisi u prilici za taj scenario, onda ne znam. Imam par ideja ponekad, al su vecinom neostvarljive, geografski, i generalno.
