Nikad mi nije bilo jasno kako naučnici i astronomi mogu znati od čega je sastav neke planete koja je udaljena ne znam ni ja koliko hiljada svjetlostnih godina i slične stvari.
Nisam naučnik, ali po nekoj zdravoj ljudskoj logici sve su to teorije i pretpostavke. Jedno je sastav Venere ili Marsa, a drugo planete u nekom totalno drugom solarnom sistemu.
Vrlo jednostavno, svaka materija zraci specificno i na osnovu spektralnih linija i spektroskopa mozes odrediti sastav od sunca do planeta. To se ucilo u srednjoj skoli.
I sad vi koji lupate minuse (a zaista me boli neka stvar za minusima) objasnite mi kako se matematičkim i fizičkim proračunima može reći postotak amonijaka, azota, željeza i drugih sastojaka na planetama? Otkud mi znamo da ne postoje neki drugi hemijski elementi za koje mi nikad nismo čuli?
@nepitajkakoznam hvala ti na odgovoru, ali da li mi to zaista sa našim još uvijek vrlo ograničenim znanjem možemo tvrditi i prihvatiti zdravo za gotovo? Mi ne znamo ni 0,0000001% svemira, a pravimo se kao da možemo svemu dati definiciju.