Neki dan u Njemackoj vidim djevojcicu s Down sindromom. Prica, igra se, ponasa kao ostala djeca, apsolutno nikakve razlike nema. Sjetih se slucaja iz Bosne, susta suprotnost. Ali, ovdje sva djeca koja imaju razlicite probleme u razvoju idu u posebne razlicite skole, ovisno o problemu. S njima u malim grupama rade strucno osposobljeni ljudi, a imaju i cijeli niz strucnjaka za individualan rad. Iz djece se izvuce maksimum. U BiH obicni ucitelji, nestrucni asistenti...jadna djeca!
Asistenti u BiH su vrlo strucni i bez njih bi i djeci i nama roditeljima bilo mnogo teze. Imamo i razlicite nivoe skola, ne idu sva djeca u obicnu skolu. Ne volim kada ljudi koji nemaju iskustvo sa bh asistentima u nastavi izvlace bilo kakve zakljucke.
Nakon vise od decenije rada u prosvjeti u BiH mogu reci da znam o cemu pricam. Asistenti su strucni u svom polju, a ima ih iz predskolskog odgoja, razredne nastave, predmetne nastave... Nisu strucni za rad s djecom koja imaju down sindrom, autizam, govorne smetnje, slabovidnost i tako dalje, da ne nabrajam. Ista stvar je i s uciteljima i nastavnicima koji su obuceni da rade s prosjecnom djecom.
Slazem se da bi rad u nastavi bio veoma otezan, ponekad i nemoguc bez prisustva asistenta, ali to ide vise u smjeru omogucavanja nesmetanog nastavnog procesa nego dobrobiti djeteta. U boljem sistemu jedno takvo dijete moze postici neuporedivo vise nego sto mu se inkluzijom nudi.
