Do te mjere uzivljeni u ulogu žrtve ,misle da im pripada pravo na apsolutnu istinu. Uvijek spremni da pokazu na \"svog komsiju Srbina,vojnika Armije BiH” kao ,eto, primjera njihove tolerancije i multietnicnosti a već nakon minut, kada se \"kamere ugase” tom istom Srbinu spomenuce majku srpsku agresorsku, govoreci drugom muslimanu: \"svi su ti oni bolan isti”. Tapsace te po ramenu, gledati u oci i govoriti \"pa eto nisu svi Srbi zločinci\". Puni kompleksa proizaslih iz mentalne i fizicke inferiornosti, nesposobni da obuzdaju svoj pokvarenluk kao logicnu posljedicu toga, pravdaju to nekim toboze \"sarajevskim duhom\", a koji nije ništa drugo nego pokrice i alibi za provincijalni duh, osrednjost (najblaze receno) i primitivizam.Samo se u Sarajevu moglo desiti da se jednom Ivi Andricu dobacuje sa nipodastavanjem u stilu: \"Halo,pisac, napise li se šta” , a sto je tipican primjer gore navedenog.