Jednog jutra ugrijala sjajna zora ona već kraj tora svoga, konja joj osedlaše da po Vardištu sreću ište, i na Prokletije ako treba i u Plav da hodi samo da ljubav izmoli, Drugi dan, tužna i sama, kasno pošetala kravu na vodu a pošetao na izvor i lijep mlad momak plavljanin, Plavljanin joj dobaci tanko poju gusinjske đevojke, gusinjka se smela i viknu LELE !!!, rod rodile borovnice svud je sunce, a u Gusinju kiša, skoči alče mojoj kući na kolače,