boze dragi cega se sve nacitah ovdje. Evo odmah da kazem da sam BILA licno u Sjevernoj Koreji kao stundetica koreanologije. Nije (posebno nama) bilo dozvoljone ni pogledati ljude u oci, da ne bismo slucajno stupili u bilo kakvu konverzaciju. Nadalje, ulice su u potpunosti prazne i bez vodica se apsolutno nista ne smije uciniti. Jedan jedini hotel za strance. Pred statuom Kim jong il-om smo se morali svi pokloniti!! To je dokaz do koje mjere e taj narod zastranio u glorifikaciji tih cudovista. Pyöngyang je strava i uzas. O tome da su vojna sila ne mogu svjedociti. Citam cesto clanke juznokorejskih portala i novina koji se bave ovom tematikom. ukratko: Sjevernokorejska artiljerijska oprema je do te mjere zastarjela da se ni sa DDR-ovskom ne moze porediti.