Tog 15 maja 1992 godine, ja sam imao 7 godina i od brcanske Malte sam se igrao sa drugovima nekih 500 m na igralištu! Otac i komsije medju njima i Pravoslavci i katolici su bili na toj brcanskoj. Zanimljivo je to, da niko nije rekao zenama ostavite djecu u kucama mi napadamo kolonu 15og maja! Vec je sve bilo sasvim normalno, kao da se nista ne desava!
Oni koji su znali, otisli su u cetvrtak, 14. maja ili jos ranije. Sjeti se tog petka, 15. maja. Ako si isao u skolu, nije bilo Maje, Igora, Ivana, Nikole... Oni koji su ostali nisu znali sta se sprema. Imam rodjake u Tuzli, cijeli rat su proveli tamo. Jos uvijek su na istoj adresi. Nije im nista falilo tad a ne fali im ni danas. Vidim ovde svakakvih teorija i supljaka, ali istina je samo jedna - Tuzla je jedini grad u ovoj napacenoj zemlji koji je 100% sacuvao obraz.