Sjecam se svojih srednjoskolskih dana kada mi je moj Prof. Bosanskog jezika i knjizevnosti zadao zadatak da istrazim stare dnevnike i zapisem stvari koje su mi zanimljive.Nasao sam tom prilikom Dnevnik u kojem je bio upisan Branko Ćopić.Zacudilo me kad sam vidio da je imao 2 iz vladanja.Razlog je bio taj sto ga je profesor vidio u čaršiji da puši i sto ga je jednom prilikom uhvatio kako krade šljive...
Poslije Drugog svjetskog rata, moj dedo nije smio ponijet narandzu u skolu. Dobio je ukor jer je ta narandza zamirisala djeci koja nisu imala narandzu. A nana nije smjela otici u kino da ne bi dobila snizeno vladanje, jer je glumica okrenuta ledjima ulazila u jezero da se kupa. Kad skontas, nije to ni tako davno bilo, kad su jos zivi ljudi koji svjedoce o tim vremenima.
Nekada je stid bio prisutan u narodu.Nekada se radi časti umiralo. Tuzno je da iz dana u dan te generacije odlaze i ostavljaju nam samo sjecanja na ta minula vremena koja se sigurno nikad ponoviti nece.Kamo srece da se narod postidi i da čast svoju povrati.
