Vidim ovdje komentatora koji u zivotu nisu vidjeli ragbi utakmicu i koji mjesaju ragbi s americkim futbalom. Naravno da nismo četvrti ili peti u Europi ali svaka pobjeda nasih momaka i djevojaka je veliki uspjeh i to treba postovati. U tom sportu kod nas nema love a ni slave ima samo znoja i velikog zadovoljstva i ljubavi prema bojama svoga kluba i zemlje. Nije bitno jesmo li u 89 ili 44 bitno je da jesmo i da pobjedjuemo koga pobijediti mozemo. Da neko izleti neku lovu vjerujem da bi nasi momci s jos vise elana ulazili u takmicarske cikluse i da bi za 5 6 godina mogli bar jednu stepenicu više. Jos jednom Alene i momci hvala i vidimo se u Glavnom Štabu XIII