jutro nad istočnom Bosnom,mojim rodnim krajem, proljeće a mene nešto steže sve više kako se približavam granici. Na retrovizoru se njiše izblijedjeli auto miris sa likom gazije Fikre Prevljaka. Sa sjetom mi prolaze kroz glavu predizborna druženja kad je bilo sendvića,ćevapa,pive,naše zelene i turske zastave... a naši sa bine glasno govore da robovi biti nećemo.
Zaustavljam se,ispred kolona...dva auta ispred komšo Fadil...uhh koliko smo samo nena i djedova ja i moj Faćko prevezli za izbore i još im paketa podjelili. Hajd ahbabu da popušimo -ja govorim dok vadim namotane cigare u kutiji od Ronhilla.On vadi upaljač sa SDA logom da nam pripali a upaljač neće da kresne,haman i on izlapio. ...bem ti i koronu i Beograd i vakcinu -poče da galami Fadil. Ne da nam se ni da popušimo...