Jako sam ogorčena i nezaposlena već četvrtu godinu, od kako sam diplomirala tačnije, radi se tu i tamo, honorarno i kad se samo sjetim kod kakvih sam poslodavaca bila, kakve sam uvrede i poniženja doživjela, dođe mi da plačem....al uprkos tim negativnim iskustvima, želim da vjerujem da se stanje može promjeniti, da ću uspjeti naći normalan posao....i stoga definitivno u subotu neću biti kod kuće, izaći ću na protest, ne želim da budem još jedna u nizu koja kuka na ovu državu, a kad je nešto konkretno ne mogu čak ni sat-dva izdvojiti da izađem na ulicu....stoga svi koji su u sličnoj ili istoj situaciji kao ja treba da dodju....mozda to neće ništa promjeniti...al bar možemo reći da smo pokušali!!!