Jednom prilikom sam se vraćao sa Ilidže do vijećnice u 4 ujutro. Na cesti nije bilo bukvalno nikoga,vozio cijelo vrijeme 60. Imao tako ugodnu vožnju Iz veoma jednostavnog razlog razloga. Cijelim putem sam bio sam, nema trke frke, nema gledanja odaklece se neko prstrojiti, kao da je cijelo Sarajevo moje. Da bude još veća sreća svi semafori su me pratili sa zelenim valom, ni na jednom semaforu nisam morao da stanem.