Mi sami vršimo download ili preuzimanje virusa u sebe.
-Nosimo maske kako bi ponovo udisali toksični zrak nazad u naš sistem umjesto disanja zraka kako je predvidjeno prirodom.
-Nosimo rukavice kako bi spriječili sve životne mikrobe da se zadrže na našim rukama.
-Držimo se razmaka od 1,5m od svakog živog bića tako da ne možemo osjetiti dodir jedni drugih i lučenje hormona oksitocina.
-Sterilišemo naše okruženje u takvim mjerama da se ubija svaki živi organizam i dobar i loš.
-Ostajemo u kućama, “buljimo” u ekrane i prijavljujemo organima reda sve koji se ne pridržavaju ovih “pravila”.
Čak i sa najboljim namjerama, cijeli odziv na COVID 19 baziran je na zabludi.
Ta OPSESIJA za očuvanjem života. Žrtvovanje istinskog življenja kako bi se život “spasio”.
Nama je sudjeno da umremo. Smrt je suprotstavljujuća sila koja dopušta da istinski život postoji. Bez priznanja i prihvatanja smrti mi uopšte ne živimo.
Iskreno suosjećam sa porodicama koje su izgubile svoje voljene i sa onima koji su se jako razbolili. Ali mi ne možemo zaustaviti život da bi spriječili smrt. To ide protiv svakog mogućeg zakona prirode, a kada se zakoni prirode ne poštuju tek tada nastupa istinska patnja.