Gledam i sramota me. Slušam i sramota me. Banjalučki kafići prepuni. Muzika trešti. Koronatajm kao izraz volje naroda da radi šta hoće. A onda promatram tužnu povorku sa tabutima koja se približava Srebrenici. Ljudi šute. Pognutih glava razmišljaju o zlu genocida. Mene je sramota. I za ovu Banjaluku, koja se većinski dobrovoljno svrstava na stranu zla, na stranu ratnih zločinaca, na stranu negatora genocida.