Ćevabdžijska hodoljublja, piše @Toto, živa legenda: Kako se šiš ćevap jeo direktno sa ražnjića izbacivanjem ražnjića pojavio se problem kako servirati bosanski ćevap. Ašičije se i nisu mnogo brinule jer su imali sahane i pribor za jelo. Tradicionalna bosanska jednostavnost i snalažljivost je spas ćevabdžija našla u lepinji, koja se uvijek mogla pretvoriti u pogodnu \"činiju\" za serviranje \"deset u pola sa lukom\". Lepina kao neizostavan sastojak ovog jela je jako uticala da se jelo afirmise kao brze hrana, ali da dobije i neophaodnu notu autenticnosti. U gastronomijama gdje je hljeb/kruh bio popularniji u prehrani šiš ćevap je postalo pljeskavica ili hamburger. To je bilo sasvim logicno jer je nemoguce staviti desetak \"živahnih\" ćevapa i dosta sitno isjeckanog luka između dvije šnite hljeba i to pojesti bez \"kolateralne štete\". Logično je bilo meso i luk pomješati napraviti od njih pljeskavicu i tako ispeći i jesti sa šnitama štruce.