našem velikom pesniku, prijatelju dr. dabića i rarjka petrova noga, uz želju da barem do kraja večeri ostane trijezan i da ne gnjavi baš svaki put sa pričom \"vi znate da sam ja mali, ružan i debeo\". i neka pozdravi svog havera iz begeša, onog emira sa gorice, što smo mu klempe palili kad bi došao da se ogrebe za cigaru u kafanu šetalište