Neke nase komsije vrlo se ljute, sto se dicimo i ponosimo nasim s tarim imenom, jezikom i obicajim a i sto pod zivu glavu necemo da prigrlimo njihovo ime za oznaku narodnosti i jezika. U napadajim a na nas slozne su nase komsije koje cemo, da se bolje razumijem o, nazvati Jovo i Ivo. No i jeda n i drugi trazi od nas nesto dru go, jer izmedju sebe ne mogu o z ivu glavu da se sloze. Prijatelj Jovo porucuje nam, da uzmemo nje govo ime, a prijatelj Ivo veli jok Bosnjace, ti si moj i moras prigrliti moje ime“.Potegni tamo potegni amo, a sve bez nasega pi tanja. Od same ljubavi, a zbog s voje beskrajne svadje, prijatelj i bi nas upravo raskinuli da se nijesmo vec odavna tome priucili mi bi se morali od cuda kameniti kao kulasinsko dijete. Al‘ ovako kako stvari stoje, zapitacemo na se prijatelje, koji se bave pero m i stampom: za sto se tako svad jate za nas, kad dobro znadete da je Bosnjak od starine privika o diciti se jezikom i zvati se i