Ja kao katolik vijernik vjerujem u Boga i molim mu se na svoj način. Čitam našu Bibliju, koja \"metaforično\" pojašnjava \"velika otajstva\" na jednostavan, običnim ljudima prihvatljiv način. Moje komšije Muslimani, mole se istom Bogu na svoj način si predočuju velike \"tajne i istine\". Opet jednostavnim jezikom da običan narod može shvatiti. Ne mogu razumjeti zašto ovi što nevjeruju postavljaju pitanja nama koji vjerujemo, jer ako nevjeruju, zaošto ih uopće zanimaju bilo kakvi stavovi ili odgovori o onome u šta nevjeruju. Ja nevjerujem da ima života na Marsu i baš me zaboli šta pišu ili misle oni koji vjeruju da ima života na Marsu. Za njih neman ni jedne sekunde vremena. Zato se kaže da je vjera DOGMA, a o dogmama se ne raspravlja jer je to vrlo glupo. U matematici se ne raspravlja o aksiomima! Jer ako njih dovedeš u pitanje, matematika postaje besmislena. Ili se ipak naši nevjernici nečeg boje pa stalno PITAJU ?