Teško je pojmiti to da neka strana i stara ubleha, koja unutar države provede trećinu ili manje od trećine jednog mjeseca, uzme pedeset prosječnih plata za to vrijeme, dok se običnom radniku oduzimaju i vikendi. Od djece se oduzima vrijeme provedeno s ocem, od žena oduzima vrijeme provedeno s mužem, pa se onda nadamo da će nekim čudom iz toga proisteći neka napredna i dobra generacija, tješimo se da će biti bolje, kako na mladima svijet ostaje. Kakvim to mladima?