Gledam jedan mali teren sa vještačkom travom, stative, mreže. Ma milina. Na njemu desetak dječaka, ali ne igraju nego onako malo šutaju na gol, dodaju se. Neki drže flaše sa vodom ili sokom da ne bi, ne dao bog, dehidrirali od napora. Da potrče, nema šanse, boje se znojenja. Ma, odgajamo generacije invalida, držimo ih pod staklenim zvonom.