Komentar
A ove se pjesmice sjecam iz osnovne. Dobro opisuje nasu "troclanu" situaciju: Jednom su se tako labud, rak i štuka Upregli da vuku nakrcana kola Preko brda, dola. Znoje se i muče, al' kola ni s mjesta, Iako je njihov teret posve lak. Rak unatrag vuče, labud pod oblak, A štuka u vodu zaroni i nesta. Tko je kriv, ja ne znam - nisu brige moje, Ali kola tamo još i sada stoje.
Prikaži sve komentare (56)